Vježbalica bez mikrofona: deset zadataka za trenutke kad se naglas ne može

Polovica aplikacije traži glas — a polovica dana prolazi ondje gdje se naglas ne govori. Vježbalica je jedini dio Kyndsyja koji radi u tišini: deset zadataka, dvije minute, mikrofon isključen. I nije to „olakšani način”: vježba ono što glasovne vježbe uopće ne vježbaju — prepoznavanje.

Tri vrste zadataka, i sve tri o prepoznavanju

Prva: među četiri izraza naći onaj koji nije grub. Druga: odabrati kako reći isto blaže. Treća, najteža: pokazati jednu riječ koja rečenicu čini oštrom.

Treća je nastala jer su se prve dvije rješavale pogledom: netočne mogućnosti sada se biraju najbliže točnoj po zajedničkim riječima.

Set se mijenja svaki dan

Zadaci se slažu iznova svaki dan, a redoslijed zadaje datum. Bez toga bi onaj tko pogriješi zatvarao i otvarao zaslon dok ne padne isti zadatak, a vježbalica bi postala provjera pamćenja.

Deset zadataka je dvije do tri minute. Više ne treba: prepoznavanje se vježba učestalošću, a ne duljinom seta.

U vježbalici nema psovki ni krnjih oblika

Psovački smjer isključen je u cijelosti. Vježbalica pokazuje izraze čovjeku na zaslonu, a pokazati čovjeku ono što aplikacija samo broji nije isto.

Nema ni pojedinačnih oblika riječi: u živom govoru se hvataju, ali na zaslonu izgledaju kao krhotine morfologije, a ne kao nešto što netko govori.

Za vježbalicu nema ni dana niza ni bedževa

To je odluka, a ne propust. Niz mjeri govor: dan odrađen dodirima po zaslonu pretvorio bi ga u mjeru upornosti, a ne ponašanja.

Vježbalica daje drugo: besplatna je, ne traži pretplatu ni glas. To je ono čime se može ispuniti pet minuta u redu, a da se te minute ne pretvore u valutu.

Radi na svakom od trideset jezika

To se moralo popravljati zasebno. Izraz se određivao kao „niz s razmakom” — a japanski, kineski i tajski pišu se bez razmaka, pa u njima nije bilo nijednog zadatka.

Sada se obilježje uzima iz bloka kataloga. Pravilo je šire od vježbalice: obilježje pogođeno iz teksta puca na prvom jeziku s drugim pismom.