Razgovor pred djecom: što dijete odnosi iz sobe u kojoj nije

Djeca nisu publika za većinu onoga što čuju. Ona su u susjednoj sobi, na stražnjem sjedalu, u polusnu na kauču — i baš tada uče kako zvuči neslaganje dvoje ljudi koji se vole.

Nije problem u samoj svađi

U mnogim istraživanjima Cummings i Davies utvrdili su da djetetova uznemirenost prati način na koji se svađa vodi i završava li vidljivim pomirenjem, a ne to događa li se uopće. Djeca kojoj su pokazane svađe koje su završile popravkom reagirala su posve drukčije od one kojoj su pokazane svađe ostavljene u zraku.

To okreće uobičajeni savjet. «Nikad se ne svađajte pred djecom» neizvedivo je, a shvaćeno doslovno uči dijete da odrasli koji se ne slažu zašute i izađu iz sobe. Čuvati treba ne njegovo neznanje o svađi nego to da vidi njezin kraj.

Pomirenje mora biti vidljivo, a ne samo stvarno

Većina parova sve razriješi — poslije, tiho, negdje drugdje. Dijete je vidjelo prvu polovicu. S njegova mjesta svađa još traje, a nezatvorene krajeve djeca ispunjavaju pretpostavkom da su ona nekako umiješana.

Zato dovršite nešto pred njima. Ne mora biti cijelo pitanje: «riješili smo ono od jutros», rečeno u kuhinji, zatvara krug. Ta je rečenica za dijete i stoji jednu rečenicu.

Kopiraju registar, a ne sadržaj

Dijete neće zapamtiti o čemu je svađa bila. Upit će glasnoću na kojoj se vodila, je li upadanje bilo uobičajeno, je li prezir bio dopušten i kojom kretnjom čovjek pokazuje da je prestao slušati.

Zato zajedljiva dobačena primjedba teži više nego što se čini. To je ogledni sat o tome kako se omalovažava voljena osoba, održan pred nekim tko upravo uči napamet kako govore odrasli.

Što od vas čuju o drugim ljudima

Govoriti o učiteljici, susjedu, kolegi, bivšem partneru pred djetetom za njega nije trač nego uputa o tome tko zaslužuje poštovanje. A vašu inačicu obično nema čime provjeriti.

Provedivo pravilo nije šutnja nego dosljednost: o odsutnome recite samo ono što biste rekli pred njim. To dijete izvlači iz stiske između odanosti i usput povećava točnost onoga što govorite.

Biti nehotice čuven također je prilika

Isti mehanizam radi i u drugom smjeru. Pohvala izrečena ne u lice nego tako da je dijete čuje pogađa jače: njime se nije upravljalo. Toplu riječ o partneru izgovorenu pred djecom ona pohranjuju jednako pomno kao i svađu.

A kad pogriješite pred njima — a gotovo svi griješe tjedno — recite i to naglas. «Nisam smjela tako razgovarati s tvojim tatom» ne oduzima vam vlast. To je jedini način na koji dijete doznaje da se loša rečenica može povući.