Psovanje: što ono zapravo čini i gdje vas skupo stoji

Psovka nije jedna stvar. Udariti se po palcu i opsovati, reći to prijatelju preko stola i baciti to nekome u lice tri su različita čina koja slučajno dijele rječnik.

Obrađuje se drukčije od ostalih riječi

Tabu riječi ne ponašaju se kao ostali rječnik: jače su vezane uz osjećaj, bolje se pamte i mogu se sačuvati u ljudi koji su nakon ozljede mozga izgubili velik dio govora. To je stvaran nalaz, a ne priča o «primitivnosti» psovanja.

Iz toga slijedi: takve riječi nose naboj koji niste vi u njih stavili. Vi birate rečenicu; naboj dolazi s riječju i stiže slušatelju punom snagom — bez obzira jeste li ga mislili ili ne.

Što čini kad mete nema

U pokusima Richarda Stephensa oni koji su psovali držeći ruku u ledenoj vodi izdržali su osjetno dulje od onih koji su ponavljali neutralnu riječ. Učinak je bio stvaran i umjeren, a kod onih koji psuju stalno slabio je: poznata riječ nosi manji naboj.

Među bliskima psovka često označava bliskost: kaže «pred tobom ne glumim». To je istinska društvena uloga riječi, a praviti se da je nema znači pisati beskorisne savjete.

Što čini kad mete ima

Usmjerena u čovjeka, ista riječ prestaje biti pojačanje i postaje ocjena njega samog. Čuje se kao prezir, a prezir je jedini potez koji razgovor pouzdano završava umjesto da ga nastavi.

To je korisna granica i držati je mnogo je lakše nego potpunu zabranu: psovka o stanju stvari jedno je, psovka o čovjeku drugo. Prva preživi svađu; druga i jest svađa.

Cijena ovdje nije ćudoredna nego praktična

Psovanje sužava krug u kojem možete biti svoji. U obitelji, pred djecom, u bolnici, s novim klijentom riječ ne zgraža toliko koliko skupo stoji: cijeli razgovor prebacuje na pitanje kako govorite i odvodi od onoga zbog čega ste došli.

A navika se sama zateže. Budući da poznatost troši naboj, za isto olakšanje s vremenom trebaju jače riječi — tako čovjek dolazi do govora koji svjesno nije birao.

Ako želite psovati manje

Ne pokušavajte ne reći ništa. Navici pod pritiskom treba zamjena, a ne rupa: odaberite jednu smiješnu riječ i tjedan dana govorite baš nju — namjerno, svaki put. Osjećati se glupo ovdje nije nuspojava nego sam mehanizam.

I trošite preostalo psovanje ondje gdje djeluje. Sačuvana za doista loše trenutke, jaka riječ još nešto znači. Razmazana po svakoj rečenici, prestaje pomagati protiv boli i prestaje značiti bliskost — postaje jednostavno vaš govor.