Upadanje u riječ: kad je to sudjelovanje, a kad preuzimanje

«Stalno mi upadaš» i «nikoga ne puštaš do riječi» često se izgovaraju o istom razgovoru — od dvoje njegovih sudionika. I oboje mogu opisivati ono što se doista dogodilo.

Preklapanje nije isto što i upadanje

Radovi Deborah Tannen o razgovornim stilovima uveli su pojam suradničkog preklapanja: govoriti istodobno kao znak oduševljenja i sudjelovanja. U nekim obiteljima i krajevima to je uobičajeno i nikoga ondje ne vrijeđa.

Nevolja nastaje između stilova. Onaj kojemu preklapanje znači «uz tebe sam» zvuči onome kojemu znači «šuti» upravo kao netko tko preuzima riječ. Nitko od njih nije grub: slijede različita pravila i oboje se osjećaju povrijeđenima.

Što od toga doista čini preuzimanje

Korisna provjera nije istodobnost nego ono što slijedi. Ako progovorite preko i zatim vratite temu — dovršite njegovu misao, zamolite ga da nastavi — bilo je to preklapanje. Ako je tema sada vaša i sugovornik se nikad nije vratio onome što je govorio, preuzeli ste riječ.

Ta se razlika provjerava poslije i bez svađe. Pogledajte tko je dovršio započete rečenice. U razgovoru sa stvarnim preklapanjem većinu započetih rečenica ipak dovrši onaj tko ih je započeo.

Gdje su zapravo ulazi

Analiza razgovora opisuje govor kao niz jedinica s predvidljivim završecima, a sljedeći govornik ulazi upravo na tim završecima, ne u tišinama. Zato je razmak između redova tako kratak: ljudi ciljaju u šav umjesto da čekaju stanku.

To vrijedi znati onome tko nikad ne dođe na red. Vjerojatno čekate tišinu koje neće biti. Ući na kraju dovršene misli nije grubo: to je mehanizam kojim se svi ostali već služe.

Dva upadanja koja uvijek skupo stoje

Prvo je dovršavati tuđe rečenice. Obično dolazi iz dobronamjernosti i brzine, a oduzima rečenicu njezinu vlasniku — osobito boli one kojima treba trenutak da nađu riječi.

Drugo je upasti zbog pojedinosti koja ništa ne mijenja. «Bio je utorak, a ne srijeda» zaustavlja priču i ne kupuje ništa. Ako je pojedinost važna, bit će važna i za minutu — tada i pitajte.

Kako popraviti svoju stranu

Ako upadate vi: problem gotovo nikad nije strpljenje, nego strah da ćete izgubiti misao. Zapišite je — tri riječi na papiru oslobađaju vas obveze da to kažete sada i puštaju sugovornika da dovrši.

Ako vam ne daju ući: prestanite čekati tišinu i počnite se služiti završecima misli. I recite naglas kad se to dogodi: «čekaj, izgubio sam svoju» rečenica je koju gotovo svi poštuju, a mnogo je kraća od naknadnog ljutnje na razgovor.