Zašto čujemo više nego što je rečeno: četiri Griceove maksime

Preporuka u kojoj piše samo «ima izvrstan rukopis i nikad nije kasnio» ne sadrži nijednu lošu riječ. A svatko tko je pročita razumjet će je kao lošu. U tom razmaku živi većina nesporazuma.

Pretpostavka ispod svakog razgovora

Filozof Paul Grice primijetio je da razgovor radi zato što obje strane pretpostavljaju suradnju: da sugovornik daje upravo ono što razmjena traži, i onda kad to treba. Iz toga je izveo četiri očekivanja — o količini, istinitosti, važnosti i jasnoći.

To nisu pravila lijepog ponašanja. To je razlog zbog kojega kratak odgovor nosi dugu poruku: ako kažete manje nego što prigoda traži, slušatelj ne zaključuje da niste imali što reći. Zaključuje da ste imali razlog.

Četiri, svaka u jednoj rečenici

Količina: reci koliko treba i ne više. Kvaliteta: ne govori ono što držiš neistinitim ni ono za što nemaš dokaza. Odnos: budi na stvari. Način: budi jasan — bez magle, dvosmislenosti i nepotrebne duljine.

Većinom ih slijedimo ne primjećujući. Njihova prava snaga vidi se kad netko jednu prekrši namjerno i otvoreno, a slušatelj dokuči zašto.

Natuknica živi upravo od kršenja

«Kako je prošlo izlaganje?» — «Slajdovi su bili prekrasno napravljeni.» Ništa lažno nije rečeno, a količine vidljivo nedostaje — pa slušatelj izvodi zaključak koji je govornik odbio izreći. To je natuknica, a Griceovo objašnjenje pokazuje točno na čemu ona stoji.

Ironija i ublažavanje rade jednako. «Divno vrijeme» u pljusku krši kvalitetu tako očito da nitko nije prevaren; slušatelj traži značenje koje ovamo pristaje.

Gdje se to lomi u životu

Dvoje se ljudi mogu razilaziti u tome koliko pojedinosti prigoda traži. Jedan daje bit i misli da je odgovorio; drugi čuje namjerno prešućivanje i pita ponovno — i sad se prvi osjeća ispitivan. Nitko nije lagao, a razdraženi su oboje.

Lomi se i pri prijelazu među kanalima. Odgovor od jedne riječi u poruci kratak je jer tipkanje traje, a čita se kao kratak-jer-znakovit. Ista riječ uživo, uz slijeganje ramenima, ne bi se tako čitala uopće.

Dvije navike koje se time dobro služe

Kad vam je stalo da vas razumiju točno, izgovorite mjeru naglas: «kratko — da; opširnije bi bilo…» To slušatelju kaže da u vašoj kratkoći ne treba tražiti drugo dno.

A kad se uhvatite u čitanju između redaka, provjerite pročitano kod čovjeka umjesto da po tome postupate: «rekao si da su slajdovi dobri — je li problem u sadržaju?» Većina se podteksta vraća jednim pitanjem, a većina je zamjerki sastavljena od onih koja nikad nisu postavljena.